Kalcijum je veoma važan, ali nije dovoljan!
Kosti se pretežno sastoje od kalcijuma, pa postoji zabluda o tome da se nadoknadom izgubljene količine kalcijuma može sprečiti razvoj osteoporoze:
samo veoma mali procent kalcijuma unet u vidu suplementa dospeva do kostiju da bi se kalcijum bolje apsorbovao i ugradio u kosti neophodan je vitamin K2 i D3 vitamin K2 stimuliše bolju ugradnju kalcijuma u kosti vitamin D3 utiče pozitivno na apsorbciju kalcijuma prevelika količina kalcijuma i nedovoljna količina vitamina K2 može imati veoma štetne posledice na organizam npr. može se nataložiti na zidovima krvnih sudova i prouzrokovati arteriosklerozu kalcijum se taloži u krvnim sudovima kao kamenac u odvodima vitamin K2 sprečava taloženje kalcijuma na mekim delovima, pa i u krvnim sudovima
Uloga kalcijuma, vitamina K i D u sprečavanju nastanka osteoporoze:
- Kalcijum
Kalcijum je veoma važna mineralna materija, koja je neophodna za ćelije i tkiva. Ima značajnu ulogu u održavanju čvrstine kostiju, održavaju nadražljivost nerava i mišića, u kontrahovanju mišića i zgrušavanju krvi. 99% kalcijuma se nalazi u koštanom tkivu, koji ujedno funkcioniše kao skladište za kalcijum. Preostali kalcijum se nalazi u krvi i ćelijama. Dnevna potreba kalcijuma je različita u različitom životnom dobu. Prosečno je potrebno unositi 500-600 mg kalcijuma dnevno, ali u slučaju specifičnih stanja (trudnoća, dojenje, mala masa kostiju) ona može da iznosi i duple vrednosti. Hranu bogatu sa kalcijumom je preporučljivo konzumirati u poslepodnevnim ili večernjim satima, jer se jedino na ovakav način može maksimalno iskoristiti njegovo dejstvo. - Vitamin D3
Vitamin D je potreban za apsorbciju kalcijuma. Utiče na nivo kalcijuma u krvi i stimuliše taloženje kalcijuma u koštanom tkivu. U cilju prevencije osteoporoze potrebno je unositi 200-400 međunarodne jedinice (NE) vitamina D dnevno tj. 25-50 mg. Iz biološkog pogleda vitamin D3 se smatra najefikasnijim u ove svrhe. - Vitamin K
Za metabolizam kostiju je neophodan vitamin K. Vitamin K2 pozitivno utiče na procese stvaranja kostiju na sledeći način: kalcijum se u kosti ugrađuje pomoću belančevine osteokalcin. Ova belančevina je zavisna od vitamina K, što znači da je za njegovo normalno funkcionisanje potreban vitamin K2. Vitamin K2 vrši aktivaciju osteokalcina, koji je jedino u tako aktiviranom stanju sposoban da ugradi kalcijum u kosti. Dugotrajan nedostatak vitamina K dovodi do gubitka kalcijuma i do pogoršanja kvaliteta kostiju. Da bi se osteokalcin ugradio u kosti, pored vitamina K potreban je i vitamin D. Njihovim sadejstvom se kalcijum vezuje i ugrađuje u kosti.
Nedostatak vitamina D3 i kalcijuma:
Vitamin D3 je neophodan za apsorbciju i iskorišćavanje kalcijuma. Nedovoljna količina ovog vitamina dovodi do smanjenja količine kalcijuma u organizmu. Tokom držanja dijeta je veoma važno obratiti pažnju na odgovarajući unos kalcijuma, mikroelementa i vitamina. Nepravilna i preterana dijeta tokom koga se unosi veoma mala količina hrane u organizam mogu veoma nepovoljno uticati na kosti. Osteoporoza može nastati i zbog smanjene fizičke aktivnosti, što je najčešće rezultat obavljanja posla u sedećem položaju. Često konzumiranje brze hrane i nepravilan način života je ostavio svoj pečat i na mlađu populaciju, kod kojih se sve češće dijagnostifikuje smanjenje koštane mase. Razni faktori spoljašnje sredine poput sve veće zagađenosti sa olovom i povećana izloženost kadmijumu (dim cigarete) takođe nepovoljno utiču na organizam čoveka.
Osteoporoza se ređe pojavljuje kod muškaraca. Telo muškarca predstavlja veću koštanu masu, a razgradnja kostiju se kod njih intenzivira tek u periodu između 60-65 godine života. Ovo je razlog zbog koga se kod muškaraca osteoporoza pojavljuje ređe. Sekundarna osteoporoza se pojavljuje veoma retko i obično nastaje kao komplikacija neke osnovne bolesti (zapaljenje zglobova, dijabetes, problemi sa tireoidnom žlezdom, razni problemi sa krvlju, alkoholizam, nuspojave raznih lekova).